Danas obuhvata naseljena mjesta Ligatići, Mižnovići i Naseoci.

Vrlo lijepa nekropola stećaka Radov kamen na lokalitetu između Ligatića i Mižnovića svjedoči o živom na tom području u srednjem vijeku. U sva tri naselja postoje greblja dosta velika i prostrana sa starim i lijepo rađenim nišanima iz turskog doba.

Ipak nijesam našao spomena ova dva sela pod ovim imenom ni u jednom meni dostupnom popisu. Ovo možda samo potvrđuje narodnu predaju o tome kako se stanovništvo ova dva sela doselilo iz nešto niže lokacije zvane Draštići i iz Donje Hoćevije, gdje su još vidljivi tragovi naselja.

Ime ova dva sela moguće je izvesti iz slavenskih riječi "muž" - Mužnovići i "lug" - Lugatići. U popisu iz 1604. ima mnogo sela pod ovim imenom, pa urednik piše "lug (lugatići) ili lugovi je veoma čest naziv sela i teško je odrediti koji popis odgovara kojem selu."

Predaja kaže da su stanovnici Ligatića i Mižnovića imali kuće u Draštićima i Donjoj Hoćeviji, a na mjestu sadašnjeg sela su imali Štale sa govedima i ovcama. O tome postoje vrlo lijepe predaje koje sada moramo izostaviti zbog skučenosti prostora. Pouzdano se zna da je porodica Eskić najstarija porodica u Ligatićima i da su imali kuće u Donjoj Hoćeviji.

Prema popisu džemata koji donosi H. Kreševljaković može se konstatovati da ime Ligatići i Mižnovići ima kontinuitet od 1865. pod imenom Legatovići i Mižinovići.

Izgleda da je u Ligatićima i okolini bilo i rudarenja, o tome svjedoče imena toponima: Rovine (rudnik). Vito (rudarski), Rogopeča (rudopeča), Kovačka voda, Kutlovci (kotlovci), Mijevci (mijehvci), koji svi zajedno čine jednu prirodno-geografsku cjelinu.

U popisu iz 1604. u nahiji Olovo upisan je "Rudnik željeza samokova u blizini sela Glavično", te "samokov u selu Gornji Nevići na rijeci Hoćevini". Majdani za izradu manjih predmeta nazivani su "viganj", Vaganj se i danas zove jedan lokalitet ispod Ligatića na potoku Gajnjak.

Ako prihvatimo ovu pretpostavku o postojanju rudnika, onda se rješava još jedna dilema, a to je pitanje postavio i H. Kreševljaković još 1930., otkuda su se majdani u Hoćeviji snabdijevali željezom za kovanje, ako se zna da u Hoćeviji nije vađena ruda.

Ligatići i Mižnovići su dugo vremena pripadali džematu Blaža, odakle su prema predaji doselili Muftići, pa dio porodice Muftića nazivaju starim prezimenom Blažić. Nakon toga pripadali su džematu džamije u Hoćeviji, a kad je ona srušena 1912. džematu džamije u Ćuništima.

Sve do 1972. kada je sagrađen mekteb u Ligatićima, džematlije Ligatića obavljali su jaciju namaz i teraviju po kućama, a sve do 1986. kad je mekteb proglašen mesdžidom džumu namaz obavljali su u džamiji u Ćuništima i Solunu. Godine 2001. uz mesdžid je podignuta munara.

Miljač za džamiju uvakufili su Muftić Jusuf, Sulejman, Himzo, Hrustem, Mehmed i Ibrahim, koji je bio kućište njihove stare porodične kuće.

Kao što sam naveo, imami u Ligatićima i Mižnovićima bili su sve do 1986. imami Ćuniške džamije. Tako se zna za Hršumović ef. Hasana, Muftić ef. Jusufa, Višća ef. Asifa i Tabaković ef. Mehmeda. Nakon uspostavljanja džume namaza u Ligatićima imamsku službu su obavljali: Muhamed ef. Musić, Muftić ef. Himzo, Ibrić ef. Omer, Hodović ef. Hajro, Muftić hadžija Azmir, Mušan ef. Hasanspahić.

U jednom kraćem vremenu izmijenilo se nekoliko imama učenika medrese i studenata Islamskog fakulteta. Sadašnji imam je Mešić ef. Almir.

Dugogodišnji mutevelija ovog džemata bio je Alihodžić Mešan, a nakon njega Eskić hadžija Avdo, koji je i najzaslužniji za izgradnju mesdžida, njegovu rekonstrukciju i podizanje munare. Mutevelijsku dužnost obavljali su i Eskić Mujo, Kišić Omer, Muminović Fadil, te sadašnji mutevelija Eskić Ćamil, koji je ujedno i mujezin koji čuva staru bosansku kajdu učenja.

Džamiji pripada vakuf dva grebljanska harema i džamijski harem i drugih vakufa nema.

U Mižnovićima je u toku izgradnja mesdžida. Porodičnu kuću i zemljište za mesdžid uvakufile su kćeri Gondo Mešana i Hanke. Predsjednik odbora za izgradnju je Gonđo Zaim.

Ovaj džemat je od davnina poznat po tome što je u njemu bilo imama, tako se zna za Muftić ef. Omera Blažića, Muftić ef. Aliju Blažića, Muftić ef. Abdulaha, Hasan ef. Hršumovića, Mustafu ef. Kovačevića, Jusuf ef. Muftića.

Pored njih svake godine iz Ligatića su kao teravih imami išli u druga sela: Hršumović Ibrica, Muftić Zehrid, Muftić Mustafa, Muftić Himzo, Hršumović Avdo, Eskić Ćamil, Muftić Mujo.

Džemat Ligatići, Mižnovići i Naseoci danas broji 199 porodica, i to: Muftić 75, Hršumović 30, Alihodžić 24, Kovačević 23, Gondžo 18, Eskić 17, Ibrahimović 6, Kišić 4, Muminović i Višća po 1.

Dovište ovog džemata je na brdu Velika Glava.

AZMIR MUFTIĆ – Gdje zrno klicu zametnulo, 2002. godina

4

0

0

0

3

0

Teilen

Tweet

0

2